
DRUGOST
2021.-2022.
različite dimenzije
drvo, tkanina, vosak, keramika, gips, glina, lateks, akril, ljepilo
Tijelo je točka toplog kontakta sa zemaljskim
postojanjem, te istovremeno društveni konstrukt koji ga pretvara u drugost.
Diplomska serija radova Drugost bavi se promišljanjem društveno utvrđenih odnosa ljudskog tijela, vizualnosti i taktilnosti, te haptičkim pristupom umjetničkom djelu.
Odnos s vlastitom tjelesnošću dekonstruiran je, ponovno uspostavljen i redefiniran kroz niz taktilnih objekata procesualno izgrađenih od voska, gipsa, tkanine, drva, gline i sličnih materijala, balansirajući tako na granici slikarskog i kiparskog medija. Izrazita taktilnost materijala poput voska i meki kolorit potiče poriv za taktilnom percepcijom.
Serija nastaje iz potrebe za sagledavanjem tijela u svim njegovim dimenzijama, te kao izraz osobnog otpora spram otuđujućih društvenih očekivanja. Redefiniranje i ponovno uspostavljanje odnosa s vlastitim tijelom odvija se kroz intuitivnu translaciju imaginarnog, kulturalno uvjetovanog tijela u opipljivi medij.
Djela nastaju uslijed istraživanja i kritičkog osvrta na suvremenu konceptualizaciju tijela i zapadnjačku povijest pogleda. Haptički pristup slikarstvu i umjetničkom djelu nameće se kao alternativa onom ustaljenom - optičkom. Haptički pristup podrazumijeva tjelesni, intersubjektivni odnos promatrača i slike: promatrač se oslanja na osjetilno iskustvo temeljeno na dodiru te privremeno napušta potrebu za vizualnom kontrolom i tvrdim granicama sebstva.
Umjetnički objekti postaju tijela u prostoru; tijela privučena gravitacijom, osjetljiva na dodir, sačinjena od raznolikih i nekonvencionalnih slikarskih materijala koji se međusobno blago isprepleću poput tkiva. U različitosti formata, teksture i materijala čita se biološki raspad, rast, začeće; potencijal za izranjanjem novih formi iz mora materije.
Serija radova estetski je vezana uz arheologiju i antičku ostavštinu. Svojim postavom koji je reminiscencija na konstelacije arheoloških fragmenata, te draperijom koja, podsjećajući na klasičnu antičku skulpturu, misao usmjerava ka sferi ideala - upućuje na duboko internalizirano kulturno naslijeđe.

Draperija I, 2021.
blind rama, svila vosak
60 x 52 x 4 cm
Palača Milesi, Split
foto: Palmina Roglić
KERAMIKA (iz serije Drugost)
2022.
keramika, pčelinji vosak
različite dimenzije
Kuva/Tila, Helsinki
foto: Viktor Popović
POST-GRADUATE
2023.-2024.
različite dimenzije
drvo, tkanina, vosak, smola, gips, glina, akril, ljepilo
Garaža Kamba, Zagreb
foto: Ivor Lapić
Namjerni regres u primalni stadij - u kojem strahovi počivaju u svom izvornom obliku.
U rukopisu, mediju i formi, serija radova Post-Graduate mlađa je sestra seriji Drugost - ali manje sigurna u sebe. Nastaje u kontekstu postdiplomskog perioda, izazovnog za svakog umjetnika u nastajanju. Taj period nosi dva primarna sukobljujuća straha: strah od gubitka umjetničkog kontinuiteta, i onaj puki egzistencijalni strah. Radovi nastaju kao izraz neodoljive introspekcije i konfrontacije sa strahovima. Pastelnijeg kolorita i primitivnijeg poteza, u njima se čita namjerni regres u primalni stadij, u kojem strahovi počivaju u svom izvornom obliku.
Serija nastaje kao tranzicijska stvaralačka faza u kojoj je artikulacija otežana, a smjer neizvjestan; ipak, ona izražavaju bolnu transformaciju koja je u tijeku, te određene proživljene transformativne periode djetinjstva i adolescencije, koji se neminovno u takvim periodima vraćaju na površinu. Um se beskrajno fragmentira i pronalazi smisao.
Taktilni materijali poput voska i gipsa i u ovoj su seriji nositelji haptičkog doživljaja. U konstelativnom postavu pridružuje im se meka mješavina smole i voska, formirana u kapljice - suze ili folikule kose.
Umjesto dvodimenzionalnog prikaza na površini, djelo se i u ovoj seriji afirmira kao objekt koji nosi materiju. Materija sadrži gotovo magičnu esenciju: poput djela koja nastaju, u stalnom je procesu destrukcije, transformacije i naposljetku - formiranja smisla iz otpalih komadića.

Garaža Kamba, Zagreb
foto: Ivor Lapić




















